Search

Dođe mi, nekad...

Updated: May 30, 2019

Da pobjegnem, daleko...


Da odustanem.


Da kažem: "Dosta je, igri je kraj!", pa ju završim i ugasim taj blješteći monitor.


Dođe mi, nekad...


Da se povučem.


Da ugasim sve oko sebe i u sebi.


Da utonem u san i odmorim...


Da utihnem.


Da popustim i prigrlim kompromis, koji toliko ne želim.


Da ostavim sve iza sebe i pođem nekim lakšim putem. Putem, koji nije moj. Putem, uz koji raste samo i isključivo cvijeće, u zemlji u kojoj vjetar okolnosti puše toliko jako, gurajući te naprijed, naprijed, naprijed... Toliko snažno, da stajanje na mjestu, čini nemogućim.


Dođe mi...


Da odstupim od svojega pa da prigrlim tuđe, dok u raljama zablude mislim da je, u ovom svijetu, njihovo ipak lakše...


Dođe mi, nekad, priznajem...


A onda se pojave oni.


Ona čudna i čudesna krilata stvorenja, što tako vjerno brinu za mene, i šapnu mi, još u snu: "Hej, dobro je! Možeš ti to! Super ti ide! Mi smo tu... Mi te čuvamo... Nisi stvorena da čučiš i šutiš... Da plačeš, u tišini. Ustani! Djeluj! Život je lijep, uživaj... Hrabro prigrli što ti je dano..."


Gurnu me, tako, naprijed.

Htjela, ne htjela...

Na mojoj su strani.

Ne daju mi da odustanem.


I kad ja zaboravim, ona znaju... Poslušam ih, svjesna da mudrost i svjesnost što iz njih izranjaju, znaju što mi je činiti. I kako je njihova istina realnija od moje, nekad egom i pripadajućim mu strahom, zaprljane....


A onda svane novo jutro.


Probudim se...


Otvorim oči i uvidim:


Kako nikada nisam bila svježija, odmornija, motiviranija, više entuzijastična...



(Pinterest: Tsuyoshi Nagano)



Hvala, hvala, hvala...!


#teškitrenutci #odustajanje #anđeličuvari #zahvalnost #borba #mudrost


 

Sharing fills my heart with joy. Be free to use and share the content of this page, but please don't forget to menton where you've found it. 

© 2020. by: Ana Matorić. All rights reserved.

  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon