Search

Dođe mi, nekad...

Updated: May 30, 2019

Da pobjegnem, daleko...


Da odustanem.


Da kažem: "Dosta je, igri je kraj!", pa ju završim i ugasim taj blješteći monitor.


Dođe mi, nekad...


Da se povučem.


Da ugasim sve oko sebe i u sebi.


Da utonem u san i odmorim...


Da utihnem.


Da popustim i prigrlim kompromis, koji toliko ne želim.


Da ostavim sve iza sebe i pođem nekim lakšim putem. Putem, koji nije moj. Putem, uz koji raste samo i isključivo cvijeće, u zemlji u kojoj vjetar okolnosti puše toliko jako, gurajući te naprijed, naprijed, naprijed... Toliko snažno, da stajanje na mjestu, čini nemogućim.


Dođe mi...


Da odstupim od svojega pa da prigrlim tuđe, dok u raljama zablude mislim da je, u ovom svijetu, njihovo ipak lakše...


Dođe mi, nekad, priznajem...


A onda se pojave oni.


Ona čudna i čudesna krilata stvorenja, što tako vjerno brinu za mene, i šapnu mi, još u snu: "Hej, dobro je! Možeš ti to! Super ti ide! Mi smo tu... Mi te čuvamo... Nisi stvorena da čučiš i šutiš... Da plačeš, u tišini. Ustani! Djeluj! Život je lijep, uživaj... Hrabro prigrli što ti je dano..."


Gurnu me, tako, naprijed.

Htjela, ne htjela...

Na mojoj su strani.

Ne daju mi da odustanem.


I kad ja zaboravim, ona znaju... Poslušam ih, svjesna da mudrost i svjesnost što iz njih izranjaju, znaju što mi je činiti. I kako je njihova istina realnija od moje, nekad egom i pripadajućim mu strahom, zaprljane....


A onda svane novo jutro.


Probudim se...


Otvorim oči i uvidim:


Kako nikada nisam bila svježija, odmornija, motiviranija, više entuzijastična...



(Pinterest: Tsuyoshi Nagano)



Hvala, hvala, hvala...!


#teškitrenutci #odustajanje #anđeličuvari #zahvalnost #borba #mudrost


0 comments

Recent Posts

See All

 

Sharing fills my heart with joy. Be free to use and share the content of this page, but please don't forget to menton where you've found it. 

© 2020. by: Ana Matorić. All rights reserved.

  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon