Search

Kako napuniti baterije, vol 1. :)

Updated: Jan 31, 2020

Danima sam razmišljala o tome kako bih se voljela igrati s kistom...


Ne znam slikati, rekli su.

Ne znam slikati, rekla sam.

I nisam...


A zašto bih i morala znati? Nisam profesonalac, slikanje nije moj poziv. Nisam dobra u svemu... Pa što? Tko će moje umijeće ionako procjenjivati i zašto?


Ako te nešto veseli... Nemoj si stajati putu. Ne dozvoli im da ti stanu na put.


Razmišljala sam ja tako... A vrijeme je prolazilo, u činjenju drugih stvari... I razmišljanju.


Dan je bio hladan i oblačan, a moje raspoloženje savršeno je odgovaralo opisanim zimskim uvjetima.


Pozvonila sam joj na vrata...

Dočekala me s najljepšim osmjehom.


Razgovarale smo... I razgovarale... A ono što je čekalo biti izrečeno, kroz mene je samo prostrujalo... Zagrlila me. Svaki moj strah uspjela je umanjiti i derealizirati... A svaku brigu, izbrisala je svojim osmjehom. U jednom trenutku, nastupio je kratak period u kojem smo osluškivale tišinu... Prekinula ju je pitanjem: "Hoćeš se igrati s vodenim bojicama?"


Poluhisterično, svakako euforično, nasmijala sam se pa uzviknula "Daaaaa!" Iznenađena i nevjerojatno sretna zbog moje reakcije, skočila je na noge i pred mene donijela slikarske potrepštine.


Ispričala sam joj kako o tome razmišljam već nekoliko dana...


Na visokim vibracijama, svi se snovi ostvaraju.

Na visokim vibracijama, u život privučeš prijatelje, kao što je ona.



Igrala sam se, tako, satima...





Srce mi je zapjevalo...


Vraćam se kistu, i šaranju.

Vraćam se plesu.

Upisujem jogu.


Činjenica da ne moraš biti savršen... (pa čak niti približno dobar)... u svemu je OSLOBAĐAJUĆA!



A gdje se ti puniš?


0 comments

Recent Posts

See All