(Ne)planirani susret

Dojahao je u moj život. Princ, na bijelom konju.

Ušao je, u velikom stilu.

I više ništa, nikada, nije bilo isto.

izvor fotografije: saysagainspirational.com

Donio je...

Osmjehe i sreću.

Suze i tugu.

Nemire i smiraje- ruku, pod ruku.

Stagnacija više nije bila opcija.

Rast je postao neminovnost.

Dijelimo, sve.

Znam da ga znam, oduvijek...

Pa ipak, gledam ga nekada... pa se pitam:

"Tko je taj muškarac, što sniva kraj mene?"

Susrećem njegove boli, rane, strahove. Znam mu misaone obrasce, želje, potrebe... .

U stvari... Ne znam ništa.

"Tko si, zaista? Tko se krije iza tih smeđih očiju?"

Ti si...

Onaj osmjeh, što mi se razvuče na licu, kada zagrlim tvoje tijelo- tvoj zemaljski dom.

Toplina, što mi struji tijelom, kada osjećam tvoju blizinu.

Nada, što mi se budi kada zaronim u tvoje oči, tražeći odgovore na sve što me koči.

Tiha prisutnost, što u meni izaziva osjećaje radosti i dubokog spokoja.

More si... Što oplakuje moje obale... Pa me ljeti hladi, a zimi grije.

Sunce si... Što osjećam na svojoj hladnoj koži.

Vjetar si... Što puše mi u lice. Suši suze, donoseći potrebnu svježinu u svaki moj novi dah.

Ti si...

Život, što sjaji.

Ljubav, što ju gajim!

Sve si, i puno više od toga!

Ništa si, praznina bezobličnosti!

Sekunda si, i tren.

Vječnost si, i vijek.

Duh si... Energija... Zvjezdana prašina. Komadić (mog) Svemira, što postoji u vječnosti i čini bolju ja, u sadašnjosti.

Otkrivajući tebe, ja otkrivam sebe.

Otkrivajući sebe, ja otkrivam tebe.

Ti si ja. I ja sam ti.

Gledam te, tako, ponekad,... pa se pitam: "Tko si? Gdje si? Otkuda si? Zašto si?"

To što si, shvaćam, to se riječima ne može opisati.

Neću umom tragati!

U tvoje oči ću uroniti

Pa dubinom svoga srca, osjećati...

#ljubav #partnerskiodnosi #blizanačkeduše