Search

Spoznaj samog sebe!

Updated: May 30, 2019

Ako se želi obnoviti, probudit će ga i najmanja sitnica. Naizgled najbeznačajniji povod, dovesti će do interpretacije, koja je uvijek u skladu s prethodnim negativnim uvjerenjima, nikad osviještenim i zaliječenim ranama, odnosno ne rastvorenim i ne otpuštenim nesvjesnim. Ta pogrešna, negativna interpretacija budi dobro poznate, dominantne, neugodne emocije, a sve to vodi njegovom ponovnom napadu....

Teško mu se oduprijeti, preplavljuje cijelo tijelo, preuzme kontrolu nad misaonim procesima i emocijama koje oslobađa. Hrani se njima, tako jača pa posljedično proizvodi još više nesreće. Njegova vladavina odnosi ono pozitivno, pustošeći organizam. Vodi ravno u propast. Podmuklo je. Ostavlja te povijenog, opustošenog, umornog. Podložnog bolestima, iscrpljenog. Ukrade tvoju živost, elan, energiju. Donese prazninu i crnilo. Ovlada tobom.

Nametnik. Ako mu to dopustiš, ono postaje ti. Zaboravljaš, tada, svoju iskonsku prirodu,potpuno poistovjećen s lažnim, misaonim obrascima i patnjom, koja tada prožima i truje svaku stanicu tvoga tijela. Pokušavaš se sjetiti tko si, ali opojna snaga crnila te opija, prejaka je, toneš u dubok san, nesvjestan svega, osim patnje koja te preplavljuje..

Ta crna rupa kao da te povlači duboko u sebe...



(Black hole; nasa.gov)


To je tvoje tijelo boli.* Obnavlja se.

Bijesniš tada. Ludiš. Ne znaš što te snašlo. Iz ove kože se ne može. Ali, ti moraš! Želiš! Trebaš! Iskočio bih! Ipak, duboko, duboko u sebi, želiš taj pakao u raju. Ni jedna riječ utjehe tada nije dostatna. U stvari, tvoje tijelo boli želi obranu, priznanje, život, opstanak.

Kao začaran, ne znaš što te snašlo. Ipak, želiš sve više i više. Ne možeš, ne znaš, ne želiš se povući. Daješ mu ono što mu je potrebno.

Što je duševni mir? Što je ono što je bilo prioritetno, što si datog trenutka htio, sanjao? Čemu si težio? Zaborav. Ne sjećaš se toga. Zaprljanog, opčinjenog uma, realnost više ne vidiš jasno. U njoj nema ničeg pozitivnog. Hlapljivo gutaš negativu, proizvodeći još negative, koristeći se zadnjim atomima svoje snage. Uvjeren si, slab si. Uvjeren si, beznačajan si. Prava istina je, tvoja snaga odlazi u smjeru obnavljanja tijela boli, a ne koristiš ju kako bi ekspandirao promatrača, golu svjesnost, jedino što može dovesti do njegova rastvaranja. Tvoja energija ide smjerom koji te ne služi.

Kada uzme ono što mu je potrebno, tijelo boli ponovno tone u san, čekajući iduću vladavinu. Žao ti je, tada. Iskreno ti je žao. Misliš, nisi mu se mogao oduprijeti. Bilo je jače od tebe. Misliš, to nisi bio ti. U pravu si, i nisi. Ne žali se, ne krivi se, budi blag prema sebi. Nemoj ga nuditi desertom...

Tijelo boli. Obavija te, kao životno prokletstvo koje nosiš. Obavija te, kao potencijal za tvoj rast i napredak. Izazov, koji moraš prevladati ne bi li transcendentirao ljudsko iskustvo. Ne bi li otkrio raj. Postojao onkraj patnje.



(Transcedencija; rad Juliana Faylone; deviantart.net)


Rastvaranje tijela boli zastrašujuće je iskustvo. Ipak, bez njegova rastvaranja, nema oslobađanja. Bez otkrivanja i zavirivanja u njegove najdublje i najtamnije sfere, nema slobode. Promatranje tijela boli i njegovih procesa ono je što vodi slabljenju ega, većoj razini svjesnosti, približava iskonskoj prirodi.

Tko je zatočenik? Onaj što živi u zatvoru? Ili onaj što slijepo hodi, vođen diktaturom svog beskompromisnog uma, poistovjećujući se s njegovim lažnim obrascima? Nesvjestan, da je to što smatra sobom u stvari samo njegovo tijelo boli, koje se pretvara da je on?

Što smo mi? Nerijetko, samo ideja o tome što jesmo.

Tko sam ja? Tko si ti? Čovjek? Učitelj? Roditelj? Možeš li biti više od uloga koje igraš? Izdići se iz tog lažnog identiteta? Želiš li biti više?

To što misliš da jesi, samo je hrpa iskustava, ideja, zaključaka, rođenih u prošlosti, usvojenih tko zna kada, od tko zna koga, u tko zna kojem stanju uma.

Ti si opažač ludosti. Opažač vlastite ludosti. Opažač tamnice. Utamničeni je tamničar. Zatvorenik svoga uma. Hrana svojoj patnji. Kralj svojoj nevolji. Raj svojoj nesreći.

Ovdje si samo kako bi odgledao film... Zavali se se u stolicu, uživaj u kino projekciji.

Nisi svoje emocije. Nisi svoji misaoni procesi. Nisi ništa zemaljsko što te „određuje“. Ništa si, što znaš. Ništa si, što posjeduješ. Ništa si. Sve si.

Otvori oči, sagledaj tu ludost! Odvaži se. Priznaj si. Proživi i preživi. Stisni zube. Neka si, i opet ćeš. Otkrij. Rastvori. Budi hrabar!

Spoznaj samog sebe.



(blogspot.com)


*Cijeli koncept tijela boli razradio je E. Tolle u svojim knjigama "Moć sadašnjeg trenutka" i "Nova zemlja" te je moja misaona konceptualizacija temeljena upravo na navedenim knjigama, koje toplo preporučujem svakome!

 

Sharing fills my heart with joy. Be free to use and share the content of this page, but please don't forget to menton where you've found it. 

© 2020. by: Ana Matorić. All rights reserved.

  • Facebook Social Icon
  • Instagram Social Icon